Dnevne novine Podgorica, 21.02.2013.

I n t e r v j u

Rade Bojović

Nezavisni predsjednički kandidat

Pitanja i odgovori:

1) Sakupili ste nešto više od hiljadu potpisa. Da li si i dalje optimista ?

Rođeni sam optimista. Da nijesam takav ne bih ovu stvar gurao dalje.Vodićemo bitku do zadnjeg sata. Treba nam 250 potpisa dnevno a sada smo na nivou od 150 ali smo tek prije dva dana uspjeli da u desetak gradova osposobimo djelotvornu mrežu. Međutim, u konačnom ovo će najviše zavisiti od građana jer nemamo iluziju da ovo može završiti naša nedovoljna terenska mreža. Naše interne analize i telefonsko istraživanje pokazuju da u ovom trenutku moja kandidatura nema manje od 15 odsto podrške građana. Znači podrška znatno prevazilazi broj potpisa. Međutim postoji problem u motivaciji ljudi u smislu da moraju shvatiti da ako žele promjene to niko ne može uraditi umjesto njih.

2) Hoće li pomoći to što su Lekić i Vujanović već obavili taj posao ?

Pomoći će, ako ništa drugo onda zbog krajnjeg pojednostavljenja jer će  u svim izbornim komisijama biti samo moja sveska i više ne postoji mogućnost da se stvaraju stranačke kolone ili da se dešavaju nepravilnosti kojih je bilo.

3) Pominjali ste kao jednu od nepravilnosti i uslove na mjestima za potpisivanje ?

Pa ti uslovi su svakako demotivišući. To nema dileme. Najmanje 20 ili 30 odsto građana potpuno demotiviše činjenica da moraju da traže prostor  negdje na rubu glavnog grada da bi obavili potpisivanje. Da je ovoj vlasti stalo da  kandidacioni postupak bude dostojanstven to bi onda bile neke udobne prostorije  u centru grada gdje se ne bi stvarale gužve. Oni su odlično znali da je to u funkciji onesposobljavanja konkurencije. U ovom slučaju i prije svega mene. Ovo ostalo su stranačke kolone Za Vujanovića su u znatnoj mjeri izlazili ljudi pod manjim ili većim pritajenim prijetnjama iz organa državne vlasti i lokalne uprave. I za Lekića, koji se kamuflirano predstavlja kao nezavisni kandidat, posao su završile partijske kolone, iako da se nije SNP priključio i Lekiću bi bilo gusto.

4) DPS-u si ti najveći protivnik iako u nekim manjim ili većim krugovima figuriraš kao osoba bliska DPS-u ?

Ako postoje ti krugovi onda imaju problema sa sopstvenom krupnom laži. Kad to čujem dođe mi da umrem od smijeha. Nijesam blizak nijednoj političkoj stranci niti ovoj političkoj klasi. Pošto nemaju šta da prigovore onda se moraju izmišljati klevetničke konstrukcije. U startu ste imali konstrukciju da iza mene stoji SDP i da sam u dilu sa njima a sad i ovu koju pominjete. Da je to tačno ja bih do sada prikupio sve potpise a možda bih mogao i da ih poklanjam protivkandidatima. Međutim, jedna stvar je istinita i vidi se i iz aviona  a to je da su se svi ujedinili protiv mene. Kompletna politička klasa i stranačka rukovodstva. Nikome nije u interesu da se moja kandidatura formalizuje. DPS-u nije u interesu jer bi  Vujanović izgubio značajan broj glasova i njegova pobjeda bi bila ugrožena. A Demokratskog fronta je strah od javne političke utakmice odnosno javnih sučeljavanja. Moja osnovna misija je da ponudim treći politički put i da razobličim političku klasu i sve njihove prazne priče, laži i licemjerne političke ponude. S druge strane, oni igrači koji nemaju svoje kandidate – Pozitivna ili SDP imaju nepotreban uskopartijski strah da uspjeh moje kandidature može značiti marginalizaciju ili nestanak njihovih stranaka.

5) Dakle nije težak izbor ?

Ako mene ne bude na izborima onda neće biti izbora već samo svrstanog partijskog  glasanja kao što što se to radi posljednjih 20 godina. U suprotnom, prvi put nakon mnogo vremena građani će moći i da biraju a ne samo da glasaju.

6) Nekoliko razloga zašto Vujanović i Lekić ne bi trebali da budu kandidati ?

Predsjednički izbori se razlikuju od stranačkih po tome što su snažno personalizovani. Kod predsjedničkih izbora vrlo je važno kakva je vaša politička biografija a ne samo kakva je vaša politička ponuda.

Vujanović je klasični primjer stranačkog lojaliste koji nijednog trenutka nije bio predsjednik građana Crne Gore niti šef države koji bi simbolički zastupao nadpartijski interes. Nije smogao snage da svih ovih godina napusti partiju i da bude makar formalno nestranački šef države. U konačnom on je čovjek koji je kandidovan neustavno preko Ustavnog suda koji je sebe opet, po ko zna koji put diskreditovao. I konačno ako pričamo o prošlosti Vujanović je promijenio dvije državne ideje i ujedno je bio dio one ratne Vlade gospodina Đukanovića i čovjek koji iz tog perioda nosi teške mrlje vezane za namještena hapšenja bošnjačkih političkih prvaka. Nesumnjivo se radi o vlastoljubivom političaru koji je prepreka bilo kakvim značajnijim sistemskim promjenama. 

S druge strane, Lekić je tokom znatnog životnog perioda bio vezan za svoju diplomatsku karijeru ali je to čovjek koji je bio prečesto spreman da mijenja pozicije kada su u pitanju politički gospodari ili lideri koji su stajali iza njegovog izbora. Lekić je bio ministar u posljednjoj komunističkoj Vladi koja je oborena na ulici i koji je tada imao izrazito nerazumijevanje i otklon prema Đukanovićevoj i Bulatovićevoj politici a onda je nakon dvije ili tri godine prihvatio da bude ministar u vladi tog istog Đukanovića i to zajedno sa Vujanovićem. Nakon toga je prihvatio da bude ambasador lažne Jugoslavije prema kojoj je u početku imao intimni otklon što se vidjelo iz takozvanih procrnogorskih ali ne i suverenističkih izjava. Poslije je prihvatio da bude ambasador pod političkim pokroviteljstvom Slobodana Miloševića a nakon njegovog pada postao je ambasador iste zemlje  ali pod pokroviteljsvom novog lidera, oponenta Miloševića – Koštunice, da bi na kraju imao izrazite rezerve prema crnogorskoj nezavisnosti. Na kraju Lekić nije glasao na referendumu a sad hoće da bude predsjednik te države. Lekić je političar koji je bio spreman da mijenja više kapa. On staje ispred opozicije za koju bih rekao da su dijelom isti kao ova vlast, dijelom gori, a tamo đe su bolji od vlasti to je tako jer ih još uvijek nije zapalo da vladaju.

7) Da li je Crna Gora spremna za vaš treći put ?

Bio bio srećan da je Crna Gora spremna za korjenite promjene. Strašno je loše za Crnu Goru ako je prerano. Nemam dileme da postoji ona Crna Gora koja je spremna da glasa za ovu političku ponudu i koja nije mala ali ono što onespokojava je to da iza te želje ne stoji volja da se to i uradi odnosno da se želja pretvori u akcionu volju. Ukoliko moja kandidatura doživi neuspjeh to će samo značiti da su ljudi izabrali najmanje još jedan politički ciklus da ostanu taoci ovih politika. Političke stranke su pretvorile ljude u podanike i u partijske cifre i onda je cijela Crna Gora premrežena nekakvim stranačkim i sitnim kalkulacijama. Tu je negdje izgubljen slobodni građanin. Moja kandidatura je višeslojna. Jedan njen bitan sloj je otpor slobodnog građanina razarajućoj partitokratiji.

8) Koliko ekonomski nesamostalni ljudi mogu biti slobodni pojedinci ?

Samo ekonomski nezavisan građanin može da bude slobodan. Međutim, početkom devedesetih kada je opšta situacija bila mnogo gora postojao je veći otpor i sloboda kao i veći indidvidualni bunt nego sada. Danas su kroz partijska premrežavanja ulili narodu stvarni i iracionalni strah u smislu da svaki slobodan stav nosi neke neprijatne posljedice.

9) Nećete biti partija a zar vam iskustvo ne govori da sa tribina ne možete ništa promijeniti ?

Mogu da postavim kontra pitanje –  a koja je to stranka dala presudan doprinos demokratizaciji u ove 22 godine. Nijedna. Formiranje jednog političkog kluba kao udruženja slobodnih građana je ustvari konzistentan odgovor na našu kritiku partitokratije. Važno je da ljudi shvate da je pripadnost jednoj političkoj partiji  manje bitna stvar u životu a ne da im to bude visoko na ljestvici prioriteta i životnih vrijednosti.

10) Da li će glasači Pozitivne i SDP-a glasati za Vas ?

To bi bilo logično i mislim da bi većina njih glasala za mene.

11) Da li je afera snimak krivično djelo ili ne ?

Tu potencijalno imamo najmanje dva krivična djela a to su zloupotreba službenog položaja i povreda ravnopravnosti pri zapošljavanju. Mislim da u Crnoj Gori nije niko nikada procesuiran po tom optužbom iako je opšte poznato da ako išta ovdje caruje to je politička diskriminacija. Sastanak vođstva DPS-a je pokazao u kojoj mjeri ta partija njeguje političku diskriminaciju. To me nije iznenadilo. Na pitanje da li ima krivične odgovornosti moram reći da ima ako je tamo neko to pričao a istovremeno bio djelotvroni visokopozicionirani državni funkcioner ili starješina nekog državnog organa. Ako je to bilo suvo političko izjašnjavanje pojedinaca a da oni nijesu nosioci državne funkcije onda je to nešto što je skandalozno i zabrinjavajuće u političkom smislu. Ipak meni je neshvatljivo da je VDT tako lako i na brzinu odmah saopštila da u tome nema ništa pravno sporno.

12) Opozicija ?

DPS je odavno zrela za smjenu ali je veći problem to što za ovoliko godina nije stvorena  politička alternativa koja je u stanju da kada dođe na vlast i Crnu Goru  značajno povuče naprijed. To je politička i društvena tragedija savremene Crne Gore. Imamo heterogenu i razbijenu opoziciju i neki njeni djelova zaslužuju da budu dio neke buduće vlasti ali kad ih gledamo u cjelini ta ista opozicija je prevaziđena i davno je trebala biti penzionisana. Kada bi se u Crnoj Gori primijenio institut lustracije ne bi od cijele političke klase ostala dva ili tri aktera.

Ako su alternativa Đukanoviću, Vujanoviću, Krivokapiću i ostalima politički lideri poput Peđe Bulatovića, Mandića, Medojevića, Milića ili Lekića onda se ne možete  nadati nečem naročito dobrom. Dobro je da se vlast mijenja ali demokratija gubi smisao ako smjenjujete vlast a onda vam bude uglavnom isto ili još gore.

13) Medijska scena ?

Mediji su podijelili sudbinu ukupnog crnogorskog društva. Kada imate slom s vrha onda je iluzorno očekivati da medijski sektor ostane netaknut. Kod nas su se mediji, dobrim dijelom, politički svrstali i postali promoteri ili zaštitinici ovih ili onih politika što u konačnom dovodi do profesionalne degeneracije. Medijska scena uz nekoliko izuzetaka je u široj javnosti prepoznata kao neko ko je žestoki kritičar vlasti ili neko ko je žestoki kritičar opozicije. Najznačajniji mediji u Crnoj Gori su jasno podijeljeni. Vijesti i Dan su novine koje u potpunosti favorizuju Lekića i kad čitate te novine onda je jasno da je to njihov kandidat. Sa druge strane imate Javni servis i Pobjedu koji su po prirodi stvari naklonjeni kandidatu vlasti.  Ispada da se osim političkog  paralelno vodi i medijski rat koji je u konačnoj funkciji ovih ili onih političkih težnji.

14) Dnevne novine ?

Dnevne novine imaju otklon od  rovovoskog pozicioniranja o kojem sam pričao i mislim da ćete ako uspijete da održite tu neutralnosti i distancu imati šansu da još više osnažite tiraž. Koliko sam čuo trenutno ste jedna od dvije najtiražnije novine u Crnoj Gori.

15) Kada prodatom tiražu dodamo i elektronsku novinu koju posjeti od 2 i po do 3000 čitalaca onda smo najtiražniji ?

To je dobro jer je vrlo važno da su građani koliko god gurani u medijske rovove, željni da pročitaju i neku novinu koja nije dio frontovskih medijskih i političkih ratova.

16) Šta nije dobro ?

Dnevnim novinama nedostaje veća doza kritičnosti i prema vlasti i prema opoziciji. Mislim da prejaka neutralnost može da vas odvede do toga da u jednom trenutku izgledate kao neko ko ne smije ili ne želi da se miješa u javne poslove. Vrlo je važno za uređivačku politiku u Dnevnih novina da proba da to prelomi i tamo gdje to zaslužuje da se kritičnije određuje kako bi građanima otvorili oči da vide anomalije koje pravi politička klasa.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *