Dnevni list VIJESTI Podgorica, Februar, 2013.

I n t e r v j u

Rade Bojović

Nezavisni kandidat za Predsjednika Crne Gore  

Ako do sredine marta ne uspije da sakupi preko sedam hiljada potpisa, nezavisni predsjednički kandidat Rade Bojović neće pozvati birače da glasaju za Miodraga Lekića i  Filipa Vujanovića. Obojica su, smatra Bojović, dovoljno udaljeni od njegove političke priče, ličnih uvjerenja i političke prošlosti.

„To ne dolazi u obzir“, kazao je Bojović u razgovoru za „Vijesti“, „ali ćemo sigurno pozvati građane da postupe na neki treći način. To neću sada reći već ću sačekati da se završi proces prikupljanja potpisa“.

Pravedna Crna Gora će, tvrdi, građanima poslati snažnu poruku, a na njima je da li će to poslušati ili neće.

“Mislim da to zaslužuje jedan odlučniji građanski odgovor koji će u tom slučaju biti komotniji.  Ako već građani ne smiju nešto javno da rade, a očigledno je da veliki broj ljudi ne smije, osim ukoliko to nije lojalnost vlastitoj partiji, onda će makar doći u situaciju da prilikom tajnog glasanja na izborima postupe na način koji izražava njihovu stvarnu volju“ pojasnio je Bojović.

Petnaestak dana do predaje kandidature, Bojoviću je potpis podrške dalo oko hiljadu i 700 građana. Kako dani odmiču,brojka od preko sedam hiljada postaje teško dostižan cilj, ali on tvrdi da neće posustati. Želja mu je, kaže, da vidi u kojoj mjeri su građani kao slobodne ličnosti spremni da izađu i podrže kandidaturu koja odražava položaj Davida protiv Golijata.

„Bilo bi nam žao da ne sakupimo dovoljan broj potpisa jer ova dva kandidata ništa ne preporučuje da budu predsjednici“, smatra Bojović.

Kažete da građane nećete pozvati da glasaju za njih i da ih ništa ne preporučuje za mjesto šefa države. Zašto?

Kad slušate Vujanovića kako optužuje Lekića i Lekića kako optužuje Vujanovića, pa to je humoreska. Prvo, što god da kažu jedan drugome, obojica su u pravu. U pitanju su dva čovjeka koja da se pogledaju u svoje političko ogledalo ne bi im palo na pamet da se kandiduju.

Što Vam smeta kod Vujanovića?

G.din Vujanović je klasičan partijski lojalista. Za 17 godina je promijenio sve moguće funkcije i nikad ničemu nije pružio otpor. Možete li ga prepoznati po bilo kakvoj inicijativi, otklonu ili distanci od brojnih afera unutar njegove partije? Možete li ga prepoznati po ičemu što nije fikus politika? Promijenio je sve državne funkcije, a kad saberete rezultate toga, uhvatite se za glavu i pitate o čemu se tu radi. On je očigledno vlastoljubiv čovjek, jer bi inače rekao – evo umorio sam se više od zaludne i neprepoznatljive politike i odohu ambasadore. Ako on pobijedi, a najveće su njegove šanse, dobićete već viđeno. Čovjeka koji se zalaže za trulu stabilnost, nikakvih promjena neće biti, on je rukavac vladajuće partije i zaštitnik njenih interesa. Usput, ne smeta mu neustavnost kandidature koja se vidi iz ptičje perspektive a tek kako izgleda njegova naprasna briga o manjinama iako je karijeru započeo u periodu namještenih hapšenja bošnjačkih političkih prvaka. 

A kod Lekića?

G.din Lekić se na gore mijenjao u diplomatskoj karijeri. Zamijenio je lošeg Đukanovića sa gorim Miloševićem i postao ambasador u Rimu. Kompromitovao se tokom Miloševićevog etničkog čišćenja Kosova, ali je ostao ambasador i pod pokroviteljstvom Vojislava Koštunice i time je pokazao spremnost da igra u svim političkim vodama. Očigledno je da je g.din Lekić uvijek vodio računa o svojim ličnim interesima i konforu i bilo mu je najvažnije da njemu bude ugodno i da nikad ništa ne žrtvuje.

Nakon povratka na političku scenu, da li se Vaše mišljenje o vladajućoj partiji promijenilo u odnosu na period od prije nekoliko godina, kada nijeste bili aktivni učesnik?

Nemam iluzija, znam ko je DPS već 22 godine, ali isto tako znam ko je i ova opozicija. Mi imamo jednu političku klasu koja da je sreće u paketu bi trebala da ode. Naravno to se neće desiti. Ova vlast je mnogo puta zaslužila da ode u opoziciju, dok je najveći dio opozicionih vođa isto tako davno zaslužio da ode u  političku penziju. Međutim, u Crnoj Gori sve može da prođe, ne postoji nikakva odgovornost za pogubnu politiku, možete da zastupate raznorazne političke stavove, možete da mijenjate kape po pet puta u jednoj deceniji, možete da pričate danas jednu priču sjutra drugu, i onda se sve ustvari svodi na puko vladanje, na stranačke i lične interese i to je ono što objedinjava i vlast i opoziciju.

Ali ako uporedite društvenu situaciju, da li tu primjećujete neke promjene?

Početkom 90-tih godina ste makar imali četvrtinu građana koji su pružali otpor aktuelnoj politici. Postojao je snažan građanski i antiratni otpor, kakva takva slobodoumnost, pa i spremnost dijela intelektualaca da javno iskažu svoj stav. Sada nemate ni ostatke intelektualne elite. Ovo je ukorijenjena partitokratija, građanske demokratije nema, slobodne građane možete lampom da tražite i sve se svodi na to da ne možete ništa u životu napraviti ako nijeste partijski lojalista ili politički podanik…

Koji je ključni problem u crnogorskom društvu: korupcija, kriminal, sporne privatizacije…?

Crnogorska partitokratija. Iz povlašćene političke klase, naravno prevashodno vladajuće, izlaze sva društvena zla. To je osnova ali se bojim da smo se našli u začaranom krugu, jer niti možete mijenjati društvo iz baze, niti se može mijenjati iz vrha tako da dolazimo do situacije  koja može da dovede do socijalne eksplozije koja neće donijeti značajniji boljitak.  Crnoj Gori je potrebna neka vrsta prosvijećene demokratije i vlada  koja bi u svom mandatu bila spremna da se žrtvuje i da ode sa političke scene, ali da više učini za Crnu Goru nego sve prethodne vlasti zajedno.

Ako svi žele da rade u javnom  sektoru kako onda da govorimo o reformi državne uprave koja je nužna?

Ma kakva reforma. Oni da su pošteni rekli bi mi imamo 53 hiljade ljudi na budžetu, 10 hiljada treba otpustiti i pravac putem preduzetništva.

Ali to je biračko tijelo DPS-a.

Naravno, o tome se i radi. I to pokazuje i afera Snimak. Jedan glas se množi sa četiri i onda to znači da gube vlast.

Kako komentarišete aferu Snimak? Što nam ona govori o DPS-u?

Ta afera pokazuje da imate vlast koja je diskriminatorska i bahata. Oni su sjednicu mogli da održe i javno uz prisustvo medija bez krupnijih posljedica.  Kada napravite društvo koje je ovoliko onemoćalo i dovedeno u situaciju kuvane žabe, onda je efekat afere nikakav.

A o institucijama?

Iluzija je očekivati da institucije koje su napravljene po mjeri vladajućih stranaka, uključujući čelne pojedince, mogu nešto učiniti. Uostalom pogledajte na šta liči administracija, pravosuđe ili policija ili vidite kakvu karikaturu od državnog univerziteta imamo. Od toga su samo smješniji izvještaji briselskih činovnika. 

Sakupljanje potpisa Vam je veliki problem.Jeste li u tom dijelu očekivali veću ili konkretniju logističku podršku od SDP?

Nijesam očekivao ničiju stranačku podršku pa ni SDPa. Uostalom, moja kampanja je u značajnoj mjeri vezana za kritiku vlasti pa je logičnije da pitate gdje je tu podrška opozicione Pozitivne Crne Gore. Jer, SDP je ipak dio režima.

Ali Vi ste osnivač te partije.

To je priča od prije šesnaest godina, o nekoj drugoj SDP, antiratnoj i državotvornoj, koja je tada bila opozicija Đukanovićevoj, Bulatovićevoj i Vujanovićevoj partiji.

A zašto podršku Pozitivne?

Mi smo se formirali u isto vrijeme. Pred njima je neka politička budućnost i pored promašaja koje su imali u međuvremenu. Kada smo pravili Pravednu razgovarao sam sa budućim čelnicima te partije o tome da to bude integrisani politički projekat, ali smo odustali jer su oni pored ostalog   htjeli i da partijom rješavaju partitokratizam. 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *