Intervju: Branko Lukovac

Crna Gora obilježava 13 godina o obnove nezavisnosti? Gdje je po vašem misljenju, kao nekog ko je bio na čelu Pokreta ze nezavisnost, danas? Jesmo li mogli i trebali više? Posebno u smislu demokratizacije i vladavine prava?

Najvaznije je da je jedan od historijski najvecih ciljeva ostvaren mirnim, demokratskim putem, sto je od ogromnog znacaja, imajuci u vidu stepen unutrasnjih polarizacija i zaostrenosti, kao i tragicna iskustva naseg regiona u prethodnoj deceniji. Sve je vise gradjana, onih koji su bili za opstanak zajednicke drzave, prihvatilo i prigrlilo nezavisnu, suverenu Crnu Goru koja postaje deo evropskih i evro-atlanskih integracija. Crna Gora je ocuvala unutrasnju stabilnost,  prihvacena je kao vazan faktor mira, stabilnosti i bezbjednosti Zapadnog Balkana.

Moglo se i moralo se, u ovih 13 godina, ostvariti mnogo vise, u prvom redu na prevazilazenju ili barem smanjivanju velikih podjela i zaostrenosti u drustvu, kako bi Crnu Goru ucinili, kako smo to prije referenduma stalno isticali –  ugodan dom za sve, nezavisno od etnickih, vjerskih, regionalnih ili politickih razlika i opredeljenja. Odgovornost je svih sto se na tome nijesu angazovali, ali je najveca odgovornost  na vodecim politickim snagama koje cine vlast. Predsjednik Djukanovic je, tokom kampanje za predsjednicke izbore, tome posvetio gotovo najveci znacaj, najavljujuci inicijative i angazovanje u tom pravcu – koje jos iscekujemo. Nadalje, sporo se mijenja nepovoljna privredna struktura, kako bi se stvarao i jacao proizvodni, posebno industrijski sektor; regionalni dispariteti su veoma veliki,  nedovoljna paznja poklanja se razvoju sjevernih, nerazvijenih podrucja, tece intenzivan proces migracija i depopulacije tih krajeva. Krupni propusti ucinjeni su u sferi ocuvanja zivotne sredine, prostora, odrzivog razvoja i priblizavanja Crne Gore idealu ekoloske drzave. Stepen zaduzenosti je zabrinjavajuce visok. Uz to, nije dovoljno ostvareno ni na planu demokratizacije odnosa, vladavine prava i jacanja gradjanskog karaktera drustva i drzave.

Često se čuje da je najveći uspjeh Crna Gora ostavrila na spoljnopolitičkom planu. U posljednje vrijeme često čujemo izjave najvećih crnogorskih zvaničnika da EU mora prihvatiti Balkan ili će ga predati u ruke Rusije i Kine? Jeste li vi saglasni sa tim ocjenama?

Medjunarodna zajednica je objerucke prihvatila Crnu Goru, nakon mirnog i demokratskog rjesenja pitanja koje je, posebno obzirom na iskustva na Balkanu, moglo da postane opasno krizno zariste. Tim vise sto nije bilo ocekivanog napretka na drugim tackama u regionu. Naravno, od znacaja je sto je drzavno rukovodstvo prioritetni znacaj posvetilo sredjivanju odnosa u susjedstvu, kao i ubrzanju procesa integracija i to je dalo dobre rezultate. Evropska unija se, u ovom periodu, suocava sa krupnim izazovima: na planu globalnih odnosa; terorizma, migracija, Brexita, jacanja nacionalistickih snaga u nizu clanica, sto sve potiskuje u drugi plan proces prosirenja. Na mjestu su upozorenja da na nasem prostoru djeluju i druge globalne i regionalne sile koje mogu imati drugacije interese i ugroziti napredak zemalja prema integracijama. To  se sve vise shvata i u Evropskoj uniji, ali je neizvjesno koliko ce biti snage i saglasnosti najvaznijih cinilaca, da se EU vise angazuje na podrsci nasim drzavama, kako bi se ubdrzao proces integracija. 

Često se čuje da je trebalo mnogo više uraditi na suzbijanju podjela, koje su i danas maltene iste kao i prije 13 godina? Je li se moglo više uraditi i zašto nije?

Vec sam ukazao na propuste u prevladavanju krupnih podjela i zaostrenosti, kao o jednom od najvecih izazova i opasnosti koje prijete razvoju naseg drustva i odnosa u njemu. Politicke snage koje cine vlast u Crnoj Gori moraju biti inicijativnije i istrajnije u trazenju rjesenja, dijalogu, prihvatanju inicijativa  koja ce okupiti najsire snage u drustvu i koje vode napretku Crne Gore.

Zašto se nije više uradilo na jačanju crnogorskog identiteta?

Odista je nejasno koji su razlozi za to: da li bojazan da bi time mogle da se prodube postojece podjele i dalje zaostre odnosi; ili ocjena da  postupnost, makar zahtijevala vise vremena, pruza mogucnost da drustva, organizacije koje su posvecene afirmaciji i jacanju crnogorskog identiteta, svojim djelovanjem zadobiju  siru podrsku u drustvu. Mora se, istovremeno, mnogo snaznije i odlucnije  razvijati gradjanski karakter nase drzave, uz punu podrsku njegovanju i afirmaciji kultura naseg pluralistickog drustva.

Kako gledate na to da je najveći dio crnogorske opozicije i danas – nakon 13 godina- više okrenut Srbiji nego Crnoj Gori? Da li su, po vašem mišljenju, suštinski prihvatili Crnu Goru kao svoju državu? Je li opravdana bojazan da bi zaista mogli da traže preispitivanje državnopravnog statusa?

Jedan dio opozicije jeste vise okrenut Srbiji nego Crnoj Gore, ali se ne bih slozio da je to najveci dio. Hocu da vjerujem da je prisutna evolucija kod dijela takve opozicije i da  se ona sve vise okrece dobrobiti Crne Gore. Ne bi imalo realnog uporista, niti znacajnije podrske kod gradjana Crne Gore eventualni zahtjevi za preispitivanje njenog drzavno-pravnog statusa.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *