Milena Bešić Član Izvršnog odbora Pravedne

Je li ljubav zabava za dokone?!

„Ti si naša prva ljubav, Crna Goro volim te!“ – Lijepo ovo zvuči! Slušam to svaki dan, ali nikako da povjerujem u to što čujem. Možda zato što pravim razliku između ljubavi  i zaljubljenosti (?)

Kad govorim o ljubavi prema otadžbini, mislim na  zrelu ljubavi bez očekivanja, bez interesa, bez uslova, jer jedino to je ljubav. Zaljubljenost je zanos i obično ne ide nigdje bez strasti koja unosi nemir, ambicije, razočarenja i bijes, želju za osvetom, pa na kraju i mržnju.  Kod ljubavi nema rizika od razočarenja, jer tada volimo ono što jeste, a ne neku zamišljenu, idealnu predstvu o tome. Ljubav prema svojoj zemlji je intimno osjećanje, jednako kao i ljubav prema partneru, roditelju, djetetu… Kao što neko može da usvoji i voli tuđe dijete isto kao svoje bez ograničenja i predrasuda, a neko sumnjajući da je komšijino-sopstveno dijete zlostavlja i truje mržnom. Tako neko voli svoju zemlju sa svim njenim činiteljima onakvim kakvi jesu. Sa njenom istorijom, sa njenom tradicijom, sa njenim prirodnim ljepotama, društvom i svim narodima koji u njoj žive kako god se izjašnjavali i osjećali. Neko s druge strane toliko sumnja u sebe u svoja uvjerenja i intimna osjećanja, toliko se plaši da se pogleda u ogledalo i prihvati to što vidi, da ima potrebu da svima dokazuje da je on najveći patriota ili čistokrvni pripadnik svoga naroda, ne bi li i sebe na kraju ubijedio u to. Valjda je to razlog što ima toliko mnogo ljudi koji  javno iznose stavove obojene mržnjom prema svakome koga ne razumiju.  – Čini li ih to boljima, čini li ih to većim domoljubima?! Možda zato ima toliko zastava na profilima koji treba da budu idealni prikaz nekoga ko bi htjeli da budu,  makar na društvenim mrežama.

No kad bi se malo izmakli i pogledali sa strane, jasno bi nam bilo da dok se narod takmiči u mahanju zastavama i sviranju u diple, malo pažnje može da posveti stvarnosti. Ili ne želi!? Ko bi želio da gleda kako svakog dana nestaje u vrtlogu promjena još jedan kvalitet života.

Promjene su evidentne to niko ne može da ospori. Ništa više nije kako je bilo, ali ništa više nije kako valja.  Nestali su kodeksi, etika, a moral se toliko izlizao da je izgubio značenje. Predvidivost stihijskog reagovanja većine na podmetnute iluzije o promjenama na bolje, prosto obeshrabruje. Malodušnost je uzela maha, tako se ljubav crnogorskog naroda prema otadžbini svela na dva slova, pobijeđena strašću prema prividima moći. A poznato je da su najgnusniji zločini počinjeni iz strasti, motivisani najnižim pobudama.

Zaludu mi mašete zastavama pred očima, mene ne možete ubijediti da je to ljubav! Vaša pretjerana dokazivanja su poput pažnje nevjernih muževa koji svaki dan iz komšinicinog kreveta, dolaze kući ženi donoseći cvijeće.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *